Zanimljivo je zadnjih dana čitati razmišljanja i stavove nacije glede najučestalije teme -  pitanja pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji. I dok zagovornici nepridruživanja ističu činjenicu kako EU trenutno ne cvatu ruže, upitah se zašto je to uistinu tako. U čemu je to novi kontinent pretekao stari te koji su razlozi neostvarivanja lisabonskih ciljeva?

Uspoređujući relevantne pokazatelje gospodarskog rasta, pozornost mi je privukla produktivnost, odnosno gap od 8% za US u 2004-oj. Za 60% ukupnog porasta produktivnosti u US “kriv” je razvoj i korištenje ICT-a (informacijsko-komunikacijskih tehnologija), u čemu EU daleko zaostaje. Tek za 40-tak posto ukupnog rasta produktivnosti odgovoran je ICT. Namjerno kažem daleko zaostaje, jer kad na razliku dodamo sve negativne nuspojave vezane uz manjak implementirane tehnologije, kao npr. nedovoljnu modernizaciju, manji broj stvaranja novih radnih mjesta, manju produktivnost zaposlenih, zatim primanja i pad potrošnje,  nemogućnost pronalaženja novih tržišta, velike ukupne troškove, manjak sredstava za istraživanja i razvoj, nedostatak inovacija i novih proizvoda, neprofitabilnost, nekonkurentnost, male kapitalne investicije itd., dvadesetak posto razlike poprima daleko veće značenje.

Drugim riječima, nema beneficija elektronskog poslovanja. Zemlje i građani Europske Unije plaćaju cijenu neprilagodljivosti svojih tvrtki. Pritom ne mislim na velike korporacije već srednja (tzv. SMEs) i mala (tzv. Microfirms) poduzeća.

Statistike pokazuju da male kompanije (sa 10 i manje zaposlenika), u 20+ milijuna EU kompanija, imaju udio od cak 93% te zapošljavaju jednog od tri radnika. Zbog male produktivnosti, udio u ukupnim transakcijama manji im je od 20%. Erkki Liikanen (EU commissioner for enterprise and the information society) kao glavni problem ističe nedostatak kvalitetnog menadžmenta, sposobnog da prepozna prednosti korištenja tehnologije i elektronskog poslovanja. Rješenje vidi u što bržem restrukturiranju te investiranju kapitala u e-opismenjivanje, inovacije te istraživanja i razvoj.

Nisam uspjela pronaći podatak o tome koliko poslova same Unije i njenih članica otpada na e-business, no vrlo je vjerojatno da US i tu dobiva mnogo više bodova. Ne bi me začudio podatak da dobar dio budžeta namijenjenog obrani namiruju razlikom troškova državnog aparata, proizašlu iz korištenja informacijske tehnologije.

Što smo naučili? Najveći (ne)prijatelj današnje ekonomije, poslovanja i životnog standarda je - tehnologija. EU je, rekla bih, prepoznala pravi problem stagnacije te kreće u borbu za napredak i opstanak. Međutim, što je sa Hrvatskom?

Dodatni izvori:
http://www.forrester.com
http://epp.eurostat.cec.eu.int